
Tu gde zora suncem kupa,
ponosite doline i bregove,
tu se vešto skriva Arilje
i sve lepote njegove.
Međ’ Golijom, Zlatiborom i Ovčarom,
odeveno Pomoravljem,
miriše na bosilje i smilje,
naše malo, lepo Arilje.
Tu je Rzav prigrlio Moravicu,
kao drugar pravi svoju drugaricu,
pa ko’ jedno dalje putuju,
tajne dele i druguju.
Vredni ljudi, dobra srca,
na sve strane okitili njive
da obrade polja, maline i šljive.
Ti neznanče, stranče,
ako te nanesu staze života
u Arilje naše svrati,
pa da vidiš šta je lepota.
Alma Popović