Avlija


Danas se skoro sve može izraziti u novcu. Nova košulja za kancelariju je 3000 dinara. Izlazak u provod u Beogradu oko 2000, naravno ako se prethodno u stanu popije po koja domaća. Karta do kuće je 1000 dinara.
Međutim, POSTOJE I STVARI KOJE NEMAJU SVOJ EKVIVALENT U NOVCU. Ulazak u svoje dvorište i pogled na ožutelo lišće po Klokoču i sunce iznad njega. Suva složena drva pokraj sušare. Mače koje doji kerušu. Majčin osmeh dok vas gleda kako jedete lepinjice sa mocom i slaninom, očev dok razmišlja kako su mu sinovi odrasli i zreli ljudi, dedin dok pevušite pržeći pastrmku. Slavska sveća koja gori. Sreća malog burazera dok sa njim pikate lopte. Totalna tišina i mrkli mrak koju prekidaju samo cvrčci i lavež psa dok vi gledate u Malog Medveda i razmišljate o tome kako vaše REČI I MISLI mogu da promene mnoge stvari. Cimerovo priznanje da vas je pohvalila njegova sudija. Ispijanje piva ispred trafike sa drugarima iz detinjstva i priča o smislu života dok čaršijom prolaze devojke…
Jednostavno NEPROCENjIVO! I još jednom, lepo je doć’ u svoju avliju. Baterije dopunjene do kraja.
Vlade Tomić

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

sr_RSSerbian