Zbirka poezije Ti još veruješ u reči

Dragi sugrađani,

 

 

Omladinsko udruženje Libervil izdalo je zbirku poezije  “Ti još veruješ u reči” koja je nastala u okviru projekta “Priče iz Arilja 2 deo” a sufinansirana je od strane Opštine Arilje.

 

 

 

Projekat „Priče iz Arilja 2. deo“ je nastavak projekta „Priče iz Arilja“ u okviru koga je 2015. godine objavljena prva zbirka poezije i proze.

U zbirci su objavljeni  izabrani radovi 24 pesnika koji su pisali u svom stilu na slobodnu temu.

 

 

 

U saradnji sa udruženjem „Muzikus“, u okviru manifestacije „ARLEMM“ prikupljeni su i radovi nastali na radionici pisanja poezije koje je vodio pesnik, prozni pisac, osnivač i urednik izdavačke kuće „PPM Enklava“ Zvonko Karanović.

 

 

 

Ovim putem objavljujemo neke od radova koje možete pronaći u publikaciji.

 

 

 

Hvala učesnicima na divnim radovima. Sve neobjavljene radove ćemo se potruditi da objavimo na stranici. 

 

 

 

Kupovinom zbirke podržavate zakup i održavanje stranice Moje Arilje.  Za dodatne informacije obratite nam se putem e-maila libervil@gmail.com

 

Vozom / Saša Simić

 

Putuje mi se s tobom u neke Benelukse.
Vozom.
Tvoje prisustvo me smiruje u vagonu druge
klase.
Treba mi se u vozu sunce kroz prozor,
Što više ravnice, što manje tunela,
Ali i koja planina, kao u našim zemljama.
Treba mi da ne spavamo
Ili da spavamo u isto vreme.
Treba mi jedno presedanje u drugi voz
U nekoj Nemačkoj.
Treba mi da mi dune da ti tamo kupim sladoled.
Treba mi da znamo kuda smo pošli
Ali da tamo nađemo i ono čemu se nismo
nadali.
Trebaju mi usput neke žute železničke stanice
koje liče na beogradsku,
Gde sam jednom kao sasvim mali pio Pepsi iz
limenke
Koji je prskao i prštao i šištao i penio,
Flekao i lepio i šećerio.

 

 

 

Bez izlaza / Marija Brkić

 

cipela, u vodi je
džemper, mokar je
kanap, masan je
stolica, nemam je
puška, skupa je
zgrada, daleko je
smejem se
lažem te
zora je
nema te.

 

 

 

Igračke ste kupovali za sina / Radmila Petrović

 

možda nije slučajnost
što me kroz hodnik
doma zdravlja ponekad
prozovu Radiša
što su me svi momci
kojima sam želela
da se svidim
smatrali ortakom
od traktora je teža
sva moja tuga
pokušaji da budem
devojka senzualna
sofisticirana
devojka-devojka
mama, tata, šta mislite
možda ste plastičnim
pištoljem s kojim mi nikad
niste dali da se igram
ubili devojčicu koja se rodila

 

 

 

Rzavu / Dimitrije Popović

 
 

Ti čoveka svoga zaklanjaš
od šturog smisla i zla.
Sve si jednako čistio,
svećene i kurve.
Bog je Tobom hteo dokazati,
moj Rzave, da čoveka nije mnio
savršenim stvoriti.
Ja sam sluga tvoga krvavoga trona,
pašću onoga dana kad budu te
međ zidine stesnili.
Pašću onoga dana, kad rzavim prestaneš se
zvati.
Ja pašću onoga dana, a svi će znati.

 

 

 

Kamenolom / Marija Maljević

 

Ne mogu da se setim
Kad sam poslednji put plakala
A mogla bih sad na primer
Koliko dugo čuvam stenu u grudima
Zameniće mi kamen suzu
Ne mogu da se setim
Kad sam poslednji put plakala
A prilično dobro pamtim
Sigurno je bio mrak
Sigurno sam bila sama
I zaključana
Dok je na vratima crvenim slovima pisalo
“PAŽNJA! ODRON NA PUTU”

sr_RSSerbian