Veče za nezaborav


Znali smo da Stefan postoji i da nastupa na koncertima širom sveta, da su dvorane za njegove koncerte rasprodate. Sećamo se da je bio na ARLEMM-u pre nekoliko godina i imao nezaboravni nastup na trgu ispred Ahilijevog hrama. I evo ga ponovo u našem gradu. Ovoga puta, možda, bez violine ali sa mnogobrojnimim instrumentima zvanim reči, poruke i naravučenija o životu i za život.
Kao i svake večeri sedim u drugom redu, desno, jer tu najbolje sagledavam zbivanja na maloj pozornici amfitetra ispred Hrama Sv. Kralja Dragutina.

Pored mene, u istom redu sedi čovek koji ni po čemu nije upadljiv, a moju pažnju primami tek kad se „izvini“, uz blagi osmeh, jer bi morao da izađe iz reda. Bi to Stefan Milenković, skroman i nežan u svojoj pojavi i blagosti.

Narod ariljski (publika) zna ko je ko – zna da ceni i vrednuje. Zna ona dobro da je Stefan, taj naš ovenčani umetnik, kroz svoje stvaralaštvo ovekovečio sve ono svetovno, i u slavu Boga i svih nas zemljana upisao svoje ime u Večnosti. Zna i zato je tu, večeras u broju koji prevazilazi sva očekivanja; zna da poštuje lepotu njegovih izgovorenih naravoučenija i reči koje su svevremenske, poučne, lepe, lake i milozvučne kao akordi na žicama njegove violine…
Razdragan kao čarobnjak, Stefan se igrao rečima, svevremenskim pitanjima, mamio odgovore od posetilaca i sebe samoga. Harizmatičan, mio, blagorečiv, bez velikog mudrovanja, sa svojim iskustvima, istinama, imaginacijama, gotovo k’o Zaratrusta ili Heseov Zlatousti, na momente blag kao bogoumilni Aljoša Karamazov, ali i upozoravajući kao Mešin Ramiz iz Tvrđave. Ili je bio sve, ali i poseban da ga nisam mogao nigde svrstati.

Stefan nam je odgonertnuo: Kako leteti bez straha; kako u „oluji i buri biti nasnejan i tih“; kako se odbraniti od modernih tehnologija i kako se vratiti emocijama.
Kako verovati da uvek možeš više?

Koliko lepote i mudrosti u jednoj večeri? Koliko dobrih vibracija i nota koje su se ulile u srca posetilaca, tu u našoj Tvđavi? Koliko lepih pouka za mlade koji stupaju u ovaj surovi svet? A kao da iz svih pitanja i odgovora provejava njegova mudrost:
Smrt je izvesna. Važno je kako si, a ne koliko živeo.
Te večeri njegova pobeda bila je velika jer ga Arilje nije gledalo kroz ekrane telefona, već očima koje su se zahvaljivale na ovim malim, a tako velikim, i verujem dugo pamtljivim pričama i poukama.

Bio si naš SteFan te večeri. Obogatio si nas i promenio.
Neka tvoja zvezda ponovo zasija i svrati u naš mali grad.
Hvala ti!
Hvala ti Arlemm-e što Arilje više nije provincija.

ARLEMM-ov volonter

Momčilo Dimitrijević

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

sr_RSSerbian