Pisac i pile

U stanu poznatog pisca Dobrila Nenadića zazvonio je telefon.

„Imam dobru vest za tebe“, reče glas sa druge strane.

„Koju?“, upita pisac. „

Rešio sam da dam pile!“

„Štaaa!“, začudi se Dobrilo.

„Otkuda to odjednom?“.

„Pa eto, hoću da smanjim taj tvoj negativni bilans u odnosu sa mnom, dosadilo mi, brate, da slušam kako me ogovaraš po čaršiji i u tvojim knjigama.

Veza se prekide naglo, a Dobrilo ništa više ne saznade.

Taj njegov bivši komšija Močko, jedan prevejan, lucidan tip, namazan svim bojama, vešt u svakoj vrsti trgovine, spreman da svakoj vlasti pirne u čorbicu, taj ga naizmenično uveseljava i nervira, evo već dve decenije. Učini on ponekad i nešto dobro za njega: donese mu novine iz čaršije, obavesti ga o najnovijim događanjima, pronađe kupca za neku knjigu, pokaže put do njegovog stana kakvoj televizijskoj ekipi, iskopa u biblioteci neki istorijski podatak, tobože da mu olakša pisanje, ali… sve on to nekako naplati, nikad taj da se prevari na svoju štetu, nikad! Pa i taj njihov ritual jedenja pečenog pileta kod Mifinja u kafani…kad sve sabere ispade da Dobrilo mnogo češće od Močka finansira to zajedničko zadovoljstvo, a ne zna ni sam kako, uvek mu Močko navede neki teško oboriv razlog za to – i zato on zaista govori kako sa Močkom ima negativan lični bilans. Mogao bi on to druženje i da prekine, ali namerno neće. Interesuje ga kakve sve forme može imati Močkov hohštapleraj, ima i on svoju računicu, mnogi njegovi književni likovi liče pomalo na Močka, ali nikada u potpunosti, koliko da ima odstupnicu ako ovaj krene da se duri…

Dok pisac tako razmišlja, na drugoj strani uveliko traju razgovori između novinara Blica i „jedine veze da se dođe do Dobrila“, kako mu je nesrećom preneto.

Močko novinaru objašnjava kako pisac u poslednje vreme živi vrlo povučeno, ne prima posete zbog nešto lošijeg zdravlja, ne odgovara na pitanja novinara, kako se drži onoga da sve što ima da kaže govori kroz svoje knjige, kako ga nikakva slava više ne zanima…i još sijaset razloga koji novinarsku misiju čine praktično nemogućom. Ali, on ima tajni ključ za prolaz do piščevih odaja, on zna jedan siguran trik koji će da upali. To je pečeno pile, velika piščeva slabost! To, i samo to, može biti ulaznica do poznatog pisca! Novinar, naravno, odmah obeća da će isto pribaviti i zamoli posrednika da mu pomogne u kupovini.

Sledeći telefonski poziv bio je kratak. Tobože u žurbi, Močko obavesti Dobrila da će onaj novinar sutra doći u Arilje da ga poseti. Dobrilo nije mislio o novinaru, nego pokuša da sazna da li će Močko ispuniti obećanje i kad. „Evo, sutra ću ti ga doneti, kad dođe taj novinar, pošto si toliko navalio!“, odgovori ovaj.

I bi tako: novinar plati pile, Močko ga stavi u najlon kesu da se ne ohladi, nađe neku veliku motku na koju zakači kesu, podiže je visoko kao zastavu i pozva Dobrila da izađe na terasu. Pisac se uveri da nije u pitanju prevara i otvori vrata.

Epilog celog događaja: pile pojedoše zajedno, u dnevnim novinama se pojavi veliki tekst, sa osvrtom na čudnu naviku našeg pisca, a Dobrilo i Močko nastaviše da se i dalje nadmudruju i preračunavaju…

Ljiljana Dimitrijević

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

sr_RSSerbian