Postoje tako neka mesta koja vas svojom čarolijom uvek privlače i mame da im dođete. Mogu to biti reke, kanjoni, planinski vrhovi, tvđave, hramovi, morski priobalni gradovi, ostrva, kao i drugi, mnogobrojni egzotični predeli. Još od ranih školskih dana kada sam se domogao “Svetog pisma”, bejah opčinjen „carstvom i silom“ zemaljskom i nebeskom koja je …
Brata Stanka sam prvi put videla u nedelju pred prvi septembar, kada je trebalo da krenem u četvrti razred. Tog jutra, nenajavljeno, čika Srećko je sa ćerkom Anom došao po mene u Pogled, gde sam bila kod tetke, pošto je otac tih dana bio u bolnici u Beogradu, pored majke koja je doživela tešku saobraćajnu …
U crkvi po završenom koncertu Divne Ljubojević, otac i suprug, sa svojom porodicom, moli se za Svete Srpske Mučenike, rečima od kojih celo telo bridi. Čovek koji se moli obišao je Hristov grob, a molitvu je dobio na Prevlaci – Ostrvu Svetog Arhangela Mihajla gde je u zaveri stradalo oko sedamdeset pravoslavnih monaha, koji su …
Po nekim predanjima, varoš na ušću Rzava u Moravicu je nastala skoro istovremeno kada su stanovnici Larise doneli mošti Svetog Ahilija na to, Bogom dano mesto. Svetac je bio poznat po svojoj beskrajnoj veri u Hrista koja je uslovila da iz kamena potekne voda, pa je bilo normalno da zastane na mestu gde se spajaju …
Pre nego što sam, tog oktobarskog predvečerja, bojažljivim korakom kročio u portu Ahilijeve crkve, danima me proganjalo gorko saznanje o pogoršanom zdravlju meni bliske osobe. Sa razlogom, naravno. Neprestano sam razmišljao o prilično lošoj dijagnozi i kako pronaći način i lek za izbavljenje. Još onog dana kada mi je sveštenik rekao: Molićemo se, znao sam …
Mislim da sam u crkvu, zadužbinu kralja Dragutina Nemanjića, prvi put ušao u petom razredu, kada smo se iz Virova preselili u Arilje.Skoro da je moj deda Miloš, od Popovića iz Godovika, sveštenički sin i brat, čovek koji je umeo tako da priča kao da čita neku istorijsku knjigu ili zbirku mudrosti, ozbiljno zamerio mojim …
Nešto staro, nešto novo, nešto pozajmljeno, nešto plavo.. U sred planina, na oko sat vremena vožnje od Arilja, našli smo se natrag u XIII veku okruženi tradicionalnom odećom, pesmama i igrama. Za razliku od gradova i drugih sela u Srbiji, gde se moderni uplivi postavljaju za standarde i gde ljudi gube dodir sa svojim korenima …
While going to the local beaches in Arilje every single member of our workcamp noticed an interesting castle placed on the one of the hills. First thought was that supposingly it is a castle of former rulers of the region, middle aged monument with its own rich history. Then it showed that it is a …
Od vajkada, glavna ulica u Arilju, koja ide od Gornje, pa do Donje, naziva se „čaršija“. Ni Užice, ni Ivanjica, ni Požega nemaju, koliko ja znam – čaršiju. Samo se Arilje ponosi time i trebalo bi, da se ne samo naziv, već i lik stare čaršije očuva, makar sa nekoliko starih preostalih kuća. Nažalost, jedna …
Kada sam davno počela da dolazim u Arilje, prvo sam primetila da je to mali miran grad. Baš, baš miran, pomalo dosadan. Odlazeći sve češće, postepeno ali sigurno počeh da primećujem da me Arilje, gotovo neprimetno osvaja. Prvo primetih da u njemu nema ni jedne kuće za koju bi se reklo da je kič, napadna, …
Neke godine u jednom društvu, čovek iz Bijeljine, sa vidljivom radoznalošću u glasu, upita me za fresku Plavog anđela u Ariljskoj crkvi. Kaže, bio je u manastiru Mileševa da vidi fresku Belog anđela, a da mora doći u Arilje zbog freske anđela Gavrila u vizantijsko plavom. Reče da mora to da vidi. Da li je …
Pop je 1942. godine video đavola. To se dogodilo jedne subote u aprilu, posle ponoći, dok je prelazio viseći most. Jahao je konja i bio je pijan. Đavo mu se glavom i bradom ukazao u reci ispod mosta. Sve do smrti izbegavao je alkohol i Rzav. Samo bi nedeljom posle liturgije kod nas popio par …